PROBLEMI SA DJETETOM – UNIŠTENI ZAPISI – HAMAJLIJE

• PITANJE:

Es- selamu alejkum! Već duže vrijeme pratimo vašu stranicu i preporučili smo je gotovo svim našim prijateljima.Da vas Allah dragi nagradi za vaš trud i vrijeme koje utrošite na ovako korisne stvari. Imali bismo jedno poduže pitanje za vas. Naime prije godinu i po kod nas se probudio islam u porodici i počeli smo ga praktikovati prvo ja i muž, a potom smo i djecu podučili namazu i sve je krenulo kako je najljepše.Klanjali bi u džematu i govorili svakodnevno o islamu. Na svu sreću imali smo i prijatelje koji su takođe u islamu i vjernici. I ja sam se pokrila, hvala Allahu, nakon dugogodišnje borbe sa samom sobom.

Međutim ima nešto što nas muči. Kao i svi imali smo problema. Nekako smo sumnjali da postoji možda nešto pa smo tražili lijeka na pogrešnim vratima. Znate već na šta mislim. Kada smo počeli da praktikujemo islam na vašoj stranici smo saznali da se ti zapisi moraju uništiti, ali se bojim da smo mi to uradili na pogrešan način. Poderali smo to učeći što smo znali i bacili u vodu, pa me zanima može li to i dalje imati nekog uticaja i da li bi trebali sad da učimo rukju.

Drugo pitanje bi bilo u vezi našeg sina koji ima već godinama neke nemire i nemože da se skoncentriše u školi. Doktori su mu dali tablete koje bi mu pomogle da bude mirniji u školi na časovima, iako mu nisu ustanovili nikakvu bolest, hvala Allahu. Samo bi da pitamo da li je preporučljivo da se uči rukja djetetu od 13 godina kako bi se uvjerili da nije možda nešto drugo. Dok smo u namazu on zijeva i uvijek je umoran kad trebamo klanjati, mnogo se vrti, često je agresivan itd. i sve to radi najviše u namazu.

Dok sam bila u trudnoći sa njim, dijete od naše rodice je bilo tako puno urečeno da nije prestajalo plakati i gotovo da se počelo kočiti. Ja sam mu učila na vodu sve što sam znala i tresla se od nekog straha. Umila sam ga s tom vodom i tako se dijete smirilo i rodica mi je rekla da više nikad nije tako plakalo. Pa me muči i to da li je moguće da su ti uroci ostali na mome djetetu, jer sam bila već u poodmakloj trudnoći.

I još jedno pitanje u vezi hamajlije koju sam dobila od roditelja. Navodno, to je Kur’an u maloj kutijici bez ikakvih zapisa. Ne znam šta da radim s tim, strah me ako je to samo Kur’an kako da to bacim ili zapalim, iako to meni ničemu ne koristi, već stoji više kao uspomena. Hvala vam unaprijed i molim Allaha da vam podari svako dobro i na ovom i na onom svijetu.

• ODGOVOR:

We alejkumusselam we rahmetullahi we berekatuhu.

Nekoliko puta smo govorili o zapisima/hamajlijama, pa ovaj put neću ulaziti u detalje (osim ako za potreba, mozda i u nekim budućim pitanjima). Navest ću samo neke hadise koji govore o toj pojavi.

Prenosi se od Zejnebe, supruge Abdullaha ibn-Mes`uda da je Abdullah rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, da je rekao: ″Čini (čarolije, vradžbine, zabranjene rukje, op.a.), hamjlije i ljubavne čarolije su širk.″” (Ebu-Davud, 3883; Ibn-Madže, 3530; Albani ga je svrstao u sahih hadise: Al–Silsiletul-Sahiha, 331 i 2972

Prenosi se od Uqbe ibn-Amira, r.a., da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, da je rekao: ″Ko god nosi hamajliju, Allah mu neće ispuniti potrebe, a ko god nosi školjke (u svrhu zaštite), Allah mu neće dati mira.″” (Ahmed, 16951; Albani je rekao da je da`if: Da`if al-Džami`, 5703)

Prenosi se od Uqbe ibn-Amira el-Džuhanija da je jedna grupa došla Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi we sellem, da mu daju bej`ah (prisegu na vjernost). On je prihvatio prisegu deveterice, ali ne i od jednog. Rekli su: “O Allahov Poslaniče, prihvatio si prisegu deveterice, ali ne i od jednog.” Rekao je: ″On nosi hamajliju.″ Čovjek je stavio ruku u njedra i izvadio (hamajliju). Zatim je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, prihvatio i njegovu prisegu. Rekao je (Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem): “Ko god okači, nosi hamajliju, počinio je širk.” (Ahmed, 16969; Albani rekao da je sahih: Al-Silsiletul-Sahihah, 492)

Ebu-Davud bilježi da je `Isa bin-Hamza rekao: “Ušao sam kod Abdullaha ibn-Akima a njegovo lice je bilo crveno od visoke groznice. Rekao sam − zašto ne okačiš hamajliju? Rekao je: ″Tražimo kod Allaha zaštitu od toga. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, jer rekao: ′Ko god okači bilo šta, bit će prepušten (njegovoj) brizi (…) ′″”

Učenjaci stalnog komiteta za fetve (Šejh Abdul Aziz ibn-Baaz, Šejh Abdullah-ibn Gadjan, Šejh Abdullah ibn-Qa`ud) kažu: “Učenjaci se slažu da je haram kačiti (nositi) hamajlije koje sadrže bilo šta osim Kur`ana, ali se razilaze u stajalištu spram onih koje sadrže Kur`an. Neki od njih kažu da su takve hamajlije dozvoljene, a drugi da nisu. Stajalište onih koji kažu da nisu dozvoljene najvjerovatnije je ispravno zbog generalnog značenja hadisa, a i zbog prevencije od širka.” (Fetava Al-Ledžnetul-Da`imeh, I/212)

Znači, jedino ispravno za osobu koja je praktikovala nošenje hamajlija je da ih odstrani od sebe onog momenta kad spozna njihovu svrhu i uticaj na vjeru i život. Nekoliko je učestalih načina na koji se uništavaju hamajlije. Spaljivanje ili potapanje (papirne hamajlije), cijepanje materijala (kao što je slučaj sa kožnim hamajlijama; nakon toga opet uslijedi spaljivanje), razbijanje (hamajlije ugravirane na kamenim ili drugim tvrdim površinama, topljenje (hamajlije ugravirane na vrijednostima, poput zlata), i drugo.

Uništavanje hamajlije uvijek povlači pitanje da li je ispravno urađeno uništavanje i da li postoji mogućnost negativnog uticaja na onoga ko uništava hamajliju. Ovdje se podrazumijeva uništavanje hamajlija koje ste sami tražili da vam se naprave, a usvrhu liječenja, povećanj nafake, zaštite, … Ne govorim o onim zapisima koje ste pronašli u kući, a sigurni ste da nisu vašim djelovanjem dospjele na to mjesto (iako je njihovo uništavanje slično, ove druge povlače i dodatna djelovanja kako bi se otklonio strah da su imale namjeru uzrokovanja negativnosti po osobu/osobe u čojem su posjedu pronađene). Neke hamajlije sadrže Kur`an, druge šejtanove spise, a ostale dijelove Kur`ana izmiješane sa sihrom ili drugim prizivanjem džinna.

Pošto je teško razlučiti šta se u kojoj nalazi, bilo zbog vremena koje je prošlo pa je teks izblijedio ili zbog spajanja materijala koji je teško razdvojiti, često ne možemo ni znati da li u hamajliji postoji išta od Kur`ana. Zato je najbolja opcija hamajliju spaliti, a zatim pepeo zakopati. Ipak, i ako se hamajlija otvori i potopi bacanjem u rijeku, doći će do uništavanja teksta, a neće biti opasnosti da kur`anski tekst, ako ga ima, dospije na nečisto mjesto. Stoga smatram da niste pogriješili u načinu uništavanja zapisa. Uništavanje zapisa povlači još jedno pitanje koje je važno spomenuti. Posjeta onima koji daju zapise, iz bilo kojeg razloga, ugrožava vjeru čovjeka koji posjećuje, pa je bitno učiniti iskreno pokajanje. Iz vašeg pitanja se podrazumijeva da ste to i učinili, ali ovo napominjem zbog svih onih koji se možda nalaze u sličnoj situaciji.

Zapisi koje ste uništili ne mogu imati daljeg uticaja na vaše živote, Što se tiče ostatka pitanja, moj odgovor je da ne znam da li vam treba učiti rukju. Ako smatrate da imate problema koje je teško objasniti, onda u svakom slučaju postoji sumnja da postoji džinsko-šejtanski uticaj, i potreba za učenjem rukje. Ali, iz vašeg pitanja se to ne razmije. Zato je moj odgovor kako sam prethodno kazao.

Nema smetnje da se djetetu od 13 godina uči rukja. Napominjem da je jako važno paziti koga ćete posjetiti, čak i ako birate između onih koji se ispravno bave liječenjem Ku`anom. Mnogi ne razumiju potrebu usporavanja liječenja, a zbog stanja onoga kome se uči, pa pokušavaju probleme riješiti za dan/jednim učenjem. Što je dijete manje, potrebno je više opreznosti u pristupanju učenja. Jako je bitno paziti da se ne izazivaju reakcije koje bi mogle ostaviti trag na dječijoj psihi, čak i kad problem (koji možda postoji zbog djelovanja džinna) bude otklonjen.

Znakovi koje ste naveli, kao moguće simptome džinskog uticaja, zanemarite. Oni mogu samo djelomično biti takvi. Ali važno je znati da je u prirodi djece da se ponašaju lijeno ili nemirno u namazu, pa to automatski ne treba smatrati simptomima bolesti, nego treba raditi s djetetom i namaz mu predstavljati najljepšim.

Nije moguće da su ti uroci (ako su bili na djetetu vaše rodice) ostali na vašem djetetu, a zbog vašeg učenja. Ne postoji urok prije postojanja `stvari`. Urok je djelo očiju, a dijete koje nije rođeno nije ni viđeno, iako urok počinje u srcu (zbog zavisti ili oduševljenja), on `izlazi` kroz oči. U vašem pitanju zaključujem i da vežete ono što ste učili zbog uroka drogog djeteta, problem koji mislite da ima vaše dijete. Vaše učenja, ma u kojem stadiju trudnoće bilo, nema negativnih posljedica na ono što se nalazi u materici. Vi ste htjeli Allahovom, subhanehu we te’ala, riječju olakšati nečije tegobe. Šta mislite da li je realno pomisliti da bih vas Allah, subhanehu we te’ala, zbog toga ostavio nezaštićenom? Nikako!!!

Mnogi imaju hamajlije koje su kupili na raznim mjestima (od pijace do džamijskog harema). Nekima su ukras, a nekima sredstvo zaštite (da nas Allah, subhanehu we te’ala, sačuva ovakvog ubjeđenja). Iako ne ulazim u namjere vaše majke kad vam je to davala, nema problema da vam takav Kur`an stoji u kući sve dok u njemu ne vidite nešto što vas štiti. Pogrešno je štampanje takvih Kur`ana, jer Kur`an je Allahova, subhanehu we te’ala, riječ koja nam treba biti spas i uputa. Ako je ne možemo pročitati, ne može nam ni biti uputa. Ipak, kada govorimo o hamajlijama i njihovoj zabranjenoti, ova vrsta `ukrasa`, ne potpada pod tu zabranu, Vi ga (Kur`an) držite u kući kako bi bio sačuvan do dospije na nečisto mjesto ili nekome ko će ga koristiti kao zaštitu. Zato je vaš postupak ispravan. Neka vas Allah, subhanehu we te’ala, učini od onih koji su Mu bliski i neka povećava vaše i naše znanje. Esselamu alejkum.