PITANJA I ODGOVORI O SIHRU I DŽINNSKIM NAPADIMA 4

PLAČ PRI SLUŠANJU RUKJE

Pitanje: Es-selamu alejkum! Pišem vam iz BiH. Imam 27 godina, udata sam i imam kćerku od 2,5 god. Zadnju godinu dana imam zdravstvenih problema, jake bolove u leđima. Od oktobra sam počela prisustvovati učenju rukje, te sam imala sve simptome kao i druge osobe koje vam pišu. Kada sam se osjećala bolje (prestali su svi simptomi) prestala sam ići efendiji. Međutim, sad je još gore, ali hvala Bogu opet sam počela ići. Kada sam neki dan prisustvovala učenju rukje, po prvi put sam plakala, ustvari nisam ja plakala nego nešto u meni. Pokušavala sam zaustaviti taj plač, ali nisam mogla. Od samog početka učenja rukje vidim samo nečije oči, čas otvorene, čas zatvorene, pa me zanima, bila bih vam zahvalna kada biste mi rekli šta znači taj plač i te oči u mojim mislima. Puno vam hvala!

Odgovor: AlejkumusSelam! Slava i zahvala pripadaju samo Allahu subhanehu we te’ala, a salavat i selam neka je na Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.. Na početku, a prije odgovora na vaše pitanje, reći ću nešto što će možda koristiti svima koji smatraju da imaju probleme sa džinnima i koji, zbog toga posjećuju ljude koji liječe Kur`anom.

Spomenuli ste da ste pri učenju rukje imali sve simptome `kao i druge osobe koje vam pišu`. Bitno je znati da simptomi prilikom učenja rukje, odnosno reakcije na Kur`an nisu mjerilo bolesti. Jake reakcije ne znače da je u tijelu jak džinn ili da je jak, težak sihr. Takođe, slabe reakcije ne znače suprotno. Ovo može značiti, ali može biti i drugačije.

Nerijetko se dešava da se jake reakcije pri učenju ispolje baš zbog toga što je u tijelu slab džinn (džinni), pa se odmah javi reakcijama ili zato što ne može trpiti kur`anski tekst ili kako bi uplašio ili iznenadio učača ili bolesnika, a kako bi zatim neko od njih prekinuo učenje. Ovo je, naravno, varka džinna kojoj ne treba podleći.

Takođe, ako se desi slaba reakcija ili reakcije `nikako` ne bude učač ili bolesnik mogu pomisliti da je problem u tijelu slab ili da ga nema. Oni zatim prekidaju učenje jer smatraju da nema potrebe za nastavkom. Ovo je pogrešno jer slaba reakcija može značiti da je džinn u tijelu jak ili musliman kojem ne smeta trenutno učenje, ili da bolesnik ili učač pri sebi imaju nešto što (čine grijeh-e) što čini da ih se džinn ne plaši pa se reakcije i ne ispoljavaju.

Takođe, smatram vrijednim za spomenuti da kad pri bolesniku postoje znakovi bolesti uzrokovane džinnima, a zatim se prilikom učenja povuku/nestanu ne treba prekinuti liječenje jer i to može biti varka džinna. Nekad džinn napusti tijelo jer zna da čovjekova vjera nije na `odgovarajućem nivou` (činjenje grijeha, ne obavljanje vjerskih propisa, …). Zbog toga on napušta čovjeka, ne zbog toga što je dobar ili što ga je pogodilo učenje Kur`ana, nego zbog toga što zna da se može vratiti i ponovo prodrijeti u tijelo čovjeka. Zato, to `nešto` što je plakalo u vama pokušajte zaboraviti jer nema uticaja na vaše izlječenje. Taj plač može značiti kajanje džinna koji je u tijelu, ali i ne mora to značiti. Vjerovatno je ovo drugo slučaj. Da znači kajanje džinna vi već sljedeći dan ne bi imali probleme, jer bi vas isti napustio.

Džinnu ne treba priprema da uđe u tijelo, ali mu ne treba ni priprema da izađe. Ako odluči, može napustiti tijelo kad god to odluči. Istovremeno, jako puno truda uložite kako bi proveli program/terapiju koju vam učač, efendija kojeg posjećujete, daje. Samo dosljedno praktikovanje terapije, uz učenje rukje od strane onoga koji liječi Kur`anom, će inšaAllah dovesti do vašeg izlječenja. Isto značenje mogu imati i oči koje vidite u toku učenja. Ali, nikako – NIKAKO – tome ne treba pridavati pažnju, jer se nakon očiju može pokazati i lice bliske vam osobe, a to će sigurno dovesti do vaše sumnje u tu osobu. Na kraju, za vaše izlječenja dva momenta koje ste spomenuli nisu (posebno) bitni. Bitna je vaša vjera. Neka vam Allah pomogne na vašem putu traženja lijeka i približavanja Njemu.

HADŽINICA UČILA RUKJU

Pitanje: Esselamu alejkum! Imam jedan jako veliki problem sa samim sobom, smatram da su u pitanju sihri. Išao sam kod jedne žene koja je hadžija, i koja liječi Kur’anom. Nije mi učila rukju, već sam učio određene sure na vodu koju sam pio, i učio sam nešto pred spavanje i nakon spavanja, a i ona je nešto kući učila bez moga prisustva. Rekla mi je da mi je bivša djevojka to napravila, sihr (kako ona kaže ženski ŠER). Ne znam šta je to, pa ako bi mi mogli objasniti.

Imam probleme sa sobom, a ne mogu da ih riješim: boli me koljeno, tjeskoba i bol u prsima, ponekad i u vratu, strašni snovi, odbojnost prema ljudima (da napomenem da nije zdravstveni problem, niti u jednom od navedenih sipmtoma.) Došlo je do toga da mi je toliko postalo teško da ne znam visše šta radim, jedno vrijeme mi je to pomagalo i prošli su ti simptomi, ali sad su se opet vratili i to puno jači nego prošli put, uprkos tome što učim to. Trudim se da ne griješim, klanjam, (iako imam problema sa namazom, kad sam kući nešto me stišće i ne da mi da obavljam namaz), a kad sam blizu neke džamije to rado odradim i imam smiraj u namazu.

Možete li mi reći gdje ima neki čovjek koji liječi ispravnom rukjom, da mogu otići da se izliječim, živim u okolini Sarajeva. Da vas Allah nagradi lijepim džennetom za vaš trud i pomoć ljudima!

Odgovor: AlejkumusSelam! Bez namjere da govorim o ženi koju ste posjetili, objasnit ću vam momente koje ste opisali u pitanju. Znači, ovdje ćemo govoriti o pojavi, a ne o licu. Prvo, ne postoji žena koja se može baviti liječenjem Kur’anom. Vjera svakog čovjeka, svake žene nije pitanje o kome se raspravlja. Ono je između roba njegovog Gospodara. Ali, žena svakog mjeseca ima nekoliko dana kada je podložnija napadima džinna (kad ne može praktikovati neke ibadete) i u prirodi žene je da su osjećaji, emocije puno više `vezane` za razum nego kod čovjeka. Ovo što sam spomenuo može uzrokovatati, s jedne strane, opasnost za tu ženu i, s druge strane, opasnost za bolesnika.

Naglasili ste da je žena koju ste posjetili hadžija. Za tretiranje bolesnika kur`anskim liječenjem to nije bitno, jer ima Allahovih swt dobrih robova koji jednostavno nisu imali priliku da obave hadždž. To ne umanjuje njihovu vjeru i status kod Allaha. Ali, upravo zbog epiteta kojima se pridaje veliki značaj ljudi često odu u zabludu. To što je neko hadžija ili hafiz ne znači da je dobar. Poslanik saws kaže da će džehennem biti potpaljen sa tri čovjeka, pa je spomenuo i hafiza (onoga koji poznaje knjigu, ali ne živi po njoj).

Allah, subhanehu we te’ala, kaže: “Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?/ Pa to je onaj koji grubo odbija siroče,/ i koji da se nahrani siromah – ne podstiče.”/ Pa teško klanjačima”,/ “koji su nemarni prema svome namazu”,/ “koji se samo pretvaraju”/ “i nikome ništa u naruč ne daju!”/ (El-Maun)

Princip ispravnog liječenja `na daljinu` ne postoji. Ta žena nije mogla ništa učiti kući kako bi riješila vaš problem. Ono što može svaki musliman to je da dovi za drugog čovjeka, ali o tome ovdje nije riječ. Nemojte vjerovati da vam je vaša djevojka napravila sihr. Ona to ne može znati.

Šerijat je jasan, i zatijeva svjedoke koje vide činjenje djela kako bi se tvrdilo nešto za nekoga. Ako ta žena i dalje tvrdi da ona zna ko vam je učinio sihr, zapitajte se kako to ona zna, osim ako i ona ne petlja s nečim zabranjenim (saradnja s džinnima). Kad je riječ o vašem stanju, svakako mislim da ste ispravno odlučili da posjetite nekoga ko liječi Kur`anom. Ipak mislim da će vam redakcija proslijediti ime jednog od ljudi koji se time bave. Onoga koga posjetite poslušajte u svemu što vam kaže, i ustrajte.

Dešava se da ljudi često žure, očekuju lijek preko noći, a to se sigurno ne može desiti. Svako od nas ima pri sebi stvari koje i nisu najpohvalnije. Zato, prije nego počnete liječenje, još jednom sebe preispitajte, pokajte se zagrijehe i činite dobro. Allah će se inšaAllah odazvati vašem pozivu i izliječiti vas.

ODLAZAK NA LIJEČENJE RUKJOM BEZ DOZVOLE MUŽA

Pitanje: Eselamu alejkum, Cijenjena braćo, zaista mašaAllah nalazim dosta hajra na vašoj stranici i pouke za sebe. Da vas Allah, dž.š., nagradi obilato dobrim na ovom i budućem svijetu. Imam pitanje u vezi liječenja Kur’anom. Ja sam se liječila Kur’anom od sihra kod brata Almina Omeraševica 2001 god. i u ove zadnje dvije godine sam bila 2-3 puta kod brata iz Visokog Muhammeda i obojica su mi objasnili da sam imala težak slučaj sihra i da sam ga pojela ili popila i da taj sihr je napravljen da me ubije.

Elhamdulillah, poslije terapije od braće ja sam se oporavila i jednom dok sam imala težak napad prošle godine izgubila sam kontrolu tijela, ali ne kontrolu svijesti, tako da sam izgovarala ajete i Allahovo ime i tražila da mi oprosti. Bacalo mi se tijelo po sobi, borila sam se pomaknuti i čupala po podu da pedalj napravim. Moj muž je zovnuo brata iz našeg mjesta koji liječi Kur’anom da mi prouči rukju i taj brat je proučio i strujom me po ruci pržio.

Rekla sam mu da sam svjesna, ali nemogu obuzdati šta se dešava sa mnom. Onda je on rekao da sjednem blizu vrata i pritisnuo me rukama na vratu ispod donjih vilica, dok se nisam onesvijestila. Poslije sam sebi dosla i tresla se, a on je rekao sve je u redu. Mom je mužu rekao da ja nemam sihr, nego to je sa psihičke strane nešto kod mene.

Htio je da me muž vodi u bolnicu, ali on je odbio. To mi je poslije sve rekao kad je brat otišao. Sada je situacija da on misli da sam psihički bolesna i na jednu stranu luda. Elhamdulillah, ja se oslanjam na Allahovu dž.š. milost i pomoć. Teško mi je shvatit čisto i jasno ta različita mišljenja od te braće.

Mada ja prihvatam ako je sihr da je to Allahova odredba ili ako je neka druga bolest samo me je zbunilo. Da li ja mogu da odem, ako bi morala u budućnosti provjeriti se da li imam još uvijek sihr kod brata na liječenje Kur’anom, bez izuna muža, pošto se on ne slaže s tim i povela bih brata (mahrema) sa sobom? DžezakAllahu hajren!

Odgovor: AlejkumusSelam! Ne mogu u potpunosti odgovoriti na vaše pitanje, jer ne znam sve detalje (volio bih kad biste napisali mail redakciji sa potpunim opisom stanja i dešavanja u toku liječenja kako bih mogao ispravno i potpuno odgovoriti). Spomenuli ste da ste posjetili dvojicu ljudi koji liječe Kur`anom. Ako su rekli isto, ne vidim razloga za sumnju. Ali, ako niste ustrajali u onome u čemu ste po terapiji trebali to može biti uzrok problema. Dešava se i da ljudi nakon izliječenja prestaju raditi ono što nikako ne bi trebali (namaz ili jutarnji i večernji zikr). Ovo je pogrešno, jer to što je problem riješen ne znači i da je opasnost prestala. Posebno, ako je u pitanju sihr.

Sihirbaz kad sazna da je neko otklonio sihr može ponovo pokušati nauditi osobi, pa ako osoba nema pri sebi jutarnji i večernji zikr taj sihr može opet uzeti svoj danak. Mislim da ste se trebali ponovo posavjetovati s ljudima koje ste posjetili (ili s nekim drugim ko poznaje ovu tematiku) da bi se sačuvali ponovnih neprilika. Ako ste imali sumnju u rad ljudi koje ste spomenuli, i u tom slučaju ste trebali iskristalisati situaciju s tim ljudima.

Čak iako sihirbaz nije napravio novi sihr, džinni izvršioci prethodnog sihra pokušaju ponovo uznemiriti čovjeka kako bi dovršili započeto, a sve to iz straha koji imaju od sihirbaza. Ponovno učenje koje ste spomenuli sigurno je bilo pogrešno. Tretiranje strujom kako ste opisali sigurno nikakvog traga nije ostavilo na džinne (ako su bili u tijelu) nego samo na vaš organizam! Molim Allaha, subhanehu we te’ala, da je to bilo neznatno i privremeno. Pritiskanjem vena/vrata svaki čovjek će doći blizu gubitka svijesti ili izgubiti svijest, tako da i taj momenat sigurno nije imao pozitivnog efekta na vaše liječenje.

Ali, mislim da je najpogrešnije bilo i pored toga što se desilo tvrditi da je problem psihičke prirode. Ako se desilo onako kako ste opisali onda to vjerovatno nije bio slučaj. Što se tiče zadnjeg dijela pitanja o tvojoj posjeti nekome ko liječi Kur`anom bez izuna muža, možda je bolje da na ovaj dio pitanja odgovori prof. Abdullah. Ipak, reći ću ti odogovor do kojeg sam ja došao, jer takvi slučajevi nisu rijetki.

U razgovorima s nekim autoritetima (mogu vas uputiti na jednog ili više njih), dobio sam sljedeći odgovor: Žena ima pravo na zdravlje, a samim tim pravo i na lijek. Muž je dužan pobrinuti se da se to ženino pravo ostvari, a ako konstantno odbija onda žena ima pravo da lijek traži sa nekim od svojih mahrema: mužem, bratom. Ovakav odgovor je očekivan zbog više razloga.

Na primjer, prvo pravo žene je prema Allahu, subhanehu we te’ala, a bolest može biti razlogom nespremnosti ili nemogućnosti izvršavanja preuzetih, podrazumjevanih obaveza. Dalje, supruga je ujedno i majka, što podrazumijeva brigu kako o djeci, tako i o suprugu i zajedničkom imetku. Znači, autoriteti dozvoljavaju da žena i bez izuna muža traži lijek, ali ako ja smijem uputiti savjet, rekao bih vam da ipak pokušate razgovarati s vašim mužem. On je sigurno pogođen vašom bolešću koliko i vi, samo na drugi način. Sve što se toliko vremena dešavalo možda je kod njega izazvalo odbojnost ili čak strah, a možda i (da Allah swt sačuva) gubitak nade. Svakako porazgovarajte s mužem i Allah, subhanehu we te’ala, će dati da se razumijete i postignete dogovor kojim ćete oboje biti zadovoljni. Neka vam Allah olakša tegobe i pomogne vam da otklonite bolest i ojačate svoj iman.