PITANJE BRATA IZ BEOGRADA O LIJEČENJU OD SIHRA

PITANJE: Esselamu alejkum braćo draga i sestre, pišem iz Beograda, lečim se od sihira već više od godinu dana, idem hodži koji je izlečio moju nanu i čovek je dosta stariji. Osećam mnoge bolove, a ovaj zadnji mesec sam ispovraćao reku celu! Da li je to možda znak da izlaze, jer se malo bolje osećam i da li ću aBd kad se izlećim imati ikakve poteskoće još, da li je moguće da se vratim na stari kolosek da budem kao pre? Nana mi je umrla rahmet joj duši pa je nemogu pitati kako je njoj bilo! A hodža je proveren, uči rukju na vodu i mnogi ga hvale.

ODGOVOR: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, na početku, Allaha, swt, molim da te izliječi od svake vrste bolesti, bez obzira kakva ona bila, da ubrza tvoj oporavak i da ti podari sabura i snage da izdržiš sva iskušenja kroz koja trenutno prolaziš. Amin!

Cijenjeni brate, nemoj da te zabrinjava to što tvoje liječenje od sihra traje godinu i više. Znam da si umoran i da si dosta toga žrtvovao, od vremena, zdravlja, posla, prijatelja, druženja i dosta toga, ali vremenski određivanje o konačnom ishodu izliječenja od duhovne ili neke druge bolesti, ovisi o toma kada Gospodar, swt. odluči i dozvoli, prije ne može i nadam se da si toga svjestan.

Druga stvar koju želim da ti napomenem, na osnovu onoga koliko je meni poznato, Allah najbolje zna, da onaj slučaj sihra koji je „frišak“ znači kome je sihr napravljen prije nekoliko mjeseci ili godinu, lakše i brže je izliječiv od sihra koji je napravljen prije dosta godina (5, 10, 20 i sl). Dalje zavisi od težine sihra i jačine džinna koji su zaduženi za čuvanje sihra. Dakle, onaj sihr koji je veoma star, jak i čuvaju ga jaki džinni, treba uz Allahovu pomoć i dozvolu jedan duži period da se taj sihr odstrani ili uništi a džinni primoraju na izlazak ili ako odbiju, onda se pribjegava ubijanju ili spaljivanju.

Kod tebe, Allah najbolje zna, ako ti je taj hodža koji je kako kažeš „provjeren“ rekao da imaš sihr, a valjda ti je kroz ovu godinu dana rekao o kojoj vrsti sihra se radi, po meni (iako nemam dovoljno podataka – simptoma) mislim da se radi o tkz. sihr me’kul i mešrub, odnosno sihr koji si pojeo ili popio, jer si „celu reku“ zadnji mjesec dana ispovračao i koliko je meni poznato tada se prilikom povračanja čiste svi oni organi u tvom stomaku koji su bili obuhvačeni sihrom, dok izlazak određene tekučine na nos ukazuje da se unutrašnjost glave čisiti od sihra kojeg su tamo postavili džinni.

Definicija ovog sihra:“To je vrsta sihra koji ulazi u stomak a potom u krvne sudove a zatim pomoću krvi odlazi do mjesta gdje se želi nauditi bolesniku“.

Ovaj sihr se pravi tako što sahir (sihirbaz) napiše na papir ime osobe kojoj se treba napraviti sihr, zatim ime njegove majke, onda se sihr piše u obliku bojeva, žifri ili nekih slova, ime džinna i šta je zadatak tog džinna. Normalno kod spravljanja ovakvog sihra, sa sihirbazom će biti poglavar određenog džinnskog plemena, koji će narediti jednom od džinna izvršenje sihra odnosno onoga što je napisano na papiru (kod nas poznatije „zapis“). Nakon toga se sihr dadne određenoj osobi koja je tražila pravljenje sihra da ta dotična osoba potopi taj zapis u vodu, sok, kafu i sl i nakon što popije, ta tekučina otvara puteve u stomaku tom džinnu i on počne odrađivati posao. Takođe kad se potopi ovaj zapis u vodu, može se sa tom vodom poprskati neka hrana koju će žrtva pojesti. Allah najbolje zna!

Hvala Allahu i drago mi je zaista da se osječaš bolje nakon povračanja, jer to je i za očekivati, jer mislim da je došlo vrijeme „sazrijevanja“ sihra u tebi i trenutno se tvoj organizam čisti od sihra i njegovih štetnosti koje si imao zbog njega, tipa:strah, nesanica, bolovi, mučnina, povračanje, bolovi u želdacu, i drugi simptomi.

Sihr koji je odavno (veoma star) u tijelu insana, pogotovo koji se popije ili pojede, jer je ovu vrstu sihra teže liječiti od recimo sihra meršuša ili mektuba, dok je najopasniji sihr medfun ili zakopani sihr i kao što je poznato ova vrsta sihra bila je napravljena Resulu, savs., on nakon ulaska u čovjekov organizam „razlije“ se po njegovim unutarnjim organima i“zalijepi“ se za te organe i sve što slučaj više stari, taj sihr sve više „saživljava“ sa tim organima i jednostavno postane dio njih, pa zbog toga treba više vremena uz Allahovu pomoć da se to sve očisiti a ovakve slučajeve treba liječiti polako i postepeno, jer bi prilikom čiščenja moglo doći do oštečenja organa ili jednostavno bolesnik ne bi mogao podnjeti jačinu džinnskih udara, naleta i napada.

Zbog čega? Jer kod uznemiravanja džinna ili više njih koji su zaduženi za čuvanje sihra nakon toliko godina, javljaju se reakcije, straha, bola, uznemirenosti, straha od poglavara džinnskog plemena, sihirbaza..strah za vlastiti život i.t.d., a pogotovo kada se džinn učenjem Kur’ana i terapijom dovede do te mjere da mora očisiti organizam od sihra, onda se to mora raditi postepeno radi bolesnika. Isti je slučaj kada se nađe recimo vani veliki sihr, onda se on polako uništava nekoliko dana, jer kod uništavanja veliki broj džinn mora taj sihr napustiti i onda su oni najgori i ako bi se željelo sve završti odjednom, bolesnik može imati velike posljedice od njih i njihovog djelovanja.

Primjer: Nakon mjesec dana terapije, džinn je odlučio progovoriti o mjestu sihra. Pošto je taj čovjek kupio kuću prije 18. god, dakle nije je on pravio, nego je došao na gotovo, džinn je rekao da ima veliki sihr kod jednog ćoška kod kuće ispod te i te betonske kocke. Subhanllah kada smo razbili beton ispod njega je bio umotan u vreču motor od mješalice. Kad smo to našli, žena od ovog čovjeka je pala u nesvjest. Normalno, taj sihr smo uništavali pet dana, dio po dio, pogotovo bakrena žica je bila najgora i taj sihr se kiselio u vodi isto toliko da bi na kraju bio Allahovom voljom uništen.

Pitaš, da li je ovo povračanje znak da oni možda izlaze!

Koliko je meni poznato a Allah najbolje zna, mislim da sada oni trenutno ne izlaze nego su oni primorani da čiste tijelo od sihra jer je došlo vrijeme sazrijevanja tog sihra a to se postiglo ruqjom (Kur’anom) naučenom vodom, tvojim namazom i zikrom. Znači, to što ti se sada dešava jeste da isti ti džinni uz Allahovu dozvolu čiste tvoj organizam od sihra koji su oni čuvali i pošto si ti dobar dio povratio, zbog toga ti je i lakše jer je dobar dio sihra izbačen iz tvog tjela, a džinn će biti u tvom tjelu sve dok i posljednji dio sihra ne bude očišćen, tek kada tvoje tijelo i psihu očiste, onda će džinn ili više njih uz Allahovu pomoć izići. Tako da sad kroz povračanje, tvoj se organizam čisti od sihra, a džinni sad ne izlaze. Prije nego navedem primjer, samo da kažem, onoliko koliko je meni poznato, Allah najbolje zna, da džinni samo u toku učenja ruqje napuštaju tijelo kroz povračanje ili kroz neki dio tjela:ruka,noga, nos, usta, oba otvora i dr. dok mimo ruqje, džini napuštaju tijelo onda kada čovjek spava a ne kad je budan, osim ako se radi o čistoj opsjednutosti (mess), kada čovjek i ne zna da ima posjetioca u sebi, recimo kada džin uđe iz znatiženje ili osvete, bude mjesec, dva ili godinu i onda iziđe a da čovjek i ne zna šta mu je bilo.

Primjer, moja dajdžinica, liječi se od sihra već duže vrijeme, jer je u nje sihr stvrano star, subhnaAllah možda čak iz perioda rane mladosti, ali po simptomima i reakcijama i onome što je se dosad uništilo..samo mogu reči:la havle ve la kuvvete illa billah!
Tokom zadnje ruqje, a nazvao me moj dajdža oko 22 sata, jer joj nije bilo dobro, javila su se tri džina nevjernika iz Beča, jer je moj dajdža kupio auto od jednog čovjeka koji je radio u Beču prije 10-tak godina i ispod sjedišta do suvozača bio je sihr, valjda „neodređen“ i moja je dajdžinica sjela prva i na nju je sihr počeo djelovati ali tek nedavno, iako je to bilo onda kad je auto kupljen. Ispod sjedišta je bila zašivena mala torbica sa kostima, kad smo to našli i uništili uz Allahovu pomoć, u toku ruqje džinn se javio te mi rekao da ih ima trojica i da im je on glavni, da su iz Beča i čak su rekli ime hodže koji je sve to napravio. Hele nejse, sve se to uzima sa velikom rezervom..rekao sam da moraju tijelo naupustiti. Međutim rekli su da moraju oni sve sa sobom ponijeti i očisiti iz nje ono što je sihr prouzrokovao..nakon toga su dvojica izašli na nožne prste a glavni je tražio da iziđe u kupatilu što sam mu i dozvolio.

Zato se kod učenja ruqje i kod izlaska džinna traži od njega dvije stvari: da se više nikada ne vrati i da sa sbom povuće i odnese sve bolesti i da duboko povuće sihir i izbaci.

I na kraju, Da, uz Allahovu pomoć o dozvolu vratćeš se na stari kolesek kao i pre  , samo na tebi je da svoj ibadet povečaš kroz učenje Kur’ana, razmišljanje o proučenim ajetima (prevod), namaz u njegovo vrijeme sa sunnetima u džematu posebno sabah, jutarnji i večernji zikr (obavezno) kloni se harama (posebno muzike i nemoralnog sadržaja), izbaci slike ljudi i životinja sa zidova u kući, drži se terapije od svoga liječnika:voda, med, ulje, i strpljiv moraš biti i uporan..znam da nije jednostavno. Ali pokušaj ne misliti toliko na sve to..radi nešto, bavi se sportom, čitaj, druži se sa dobrim insanima, razgovaraj..bilo šta halal..i nadam se iskreno da je taj hodža validan jer ako nije može doći samo do tvog zaliječenja a nikako do izliječenja ili čak nedo Allah da se bolest vrati nakon nekog perioda što je običaj kod bolesnika koje „liječe“ sihirbazi, neka je Allahovo proklestvo na njih!

I na kraju mali dodatak, za one koji se često pitaju:“Zašto moje izliječenje kasni“?

Ljudi koji se bave liječenjem Kur’anom, kroz svoju dugogodišnju praksu, uvidjeli su nekoliko stvari koje dovode do toga da izliječenje kasni, ovo su neke od njih:

1) Pouzdanje u liječnike Kur’anom. Ovo se često dešava da bolesnik samo misli na liječnika i njegove sposobnosti. Ljudi nasjedaju na priče tipa:“Bogami moj rođak išao kod njega, za dva mjeseca ozdravio“! ili „Moj ti je savjet idi njemu, nečeš se pokajati, ko je god njemu otišao, ozdravio je“! Dakle, Allah može dati da zbog iskrene dove liječnika osoba ozdravi ili ubrza proces liječenja, ali bolesnik ne smije niti jednog trenutka svoje misli i razmišljanja o izliječenju upraviti samo ka liječniku, nego samo prema Allahu i ubjeđenje da Allah daje lijek a da je liječnik samo sredstvo.

2) Lijenost u ibadetima, posebno obavljanje namaza i učenje Kur’ana. Nema napretka bez čvrste veza sa Gospodarom, a najjača veza je namaz i učenje Kur’ana te skrušenost u obavljanju istih.

3) Ako bolesnik ne ukloni slike sa zidova kuće /slike ljudi i životinja), jer tom prilikom sa tim slikama zabranjuješ ulaz melecima a osiguravaš siguran boravak šejtanima

4) Slušanje muzike i gledanje nemorala, ovo čini čovjekov iman veoma slabim a šejtana čini ovo jakim i počinje preovladavati nad insanom.

5) Čvrst oslonac na korištenje vode, ulja i meda na koju je naučena ruqja. Ima ljudi koji misle ako piju naučenu vodu ili se mažu naučenim uljem da moraju ozdraviti, pa se pitaju:“Kako ja već tri mjeseca pijem tu vodu i mažem se tim uljem, opet ništa…“ Znam slučaj jedne sestre koju je Allah iskušao sihrom, njen muž mi je pričao kad bi dođi na ruqju, jer svaki put vidim nema nekih pomaka, i onda on meni veli, kaže:“Ona brate se namaže uljem pa onda ispuši jednu cigaru i onda se napije naučene vode“ e ovdje nema ništa od liječenja, možeš popiti bure naučene vode ali ako ga zalijevaš haramom…

6) Često mijenjanje liječnika, jedno vrijeme kod ovoga, e nisam zadovoljan , pa kod drugog i sve tako. Takva osoba nema apsolutno oslonca na Allaha, nego se uzda u sposbnost samog liječnika.

7) Širenje vijesti među narodom da se liječiš. Ima ljudi koga god sretne:“Eto vala išo’ sam jednom da mi uči onu kako se zove , ja, ruqja..ma imam problema sa sihrima….eto dao mi je da pijem neku vodu i da se mažem nekim uljem.“ i za 24 sata čitava kasaba zna da u tebi ima džinna i da se ti liječiš a ne znaš da među njima možda ima onih koji su ti sihr napravili pa može doći do obnavljanja sihra.

8) Odlazak sihribazima. Ovo se zna desiti kod osoba koje nemaju baš neko znanje o vjeri. Dakle osoba počne se liječiti kod ispravnog liječnika, dodije mu terapija…i onda mu neko kaže:“Ima taj hodža ili ta nane, bogami im svak ide, moja rodica, znaš kako je bila bolesna, eno je sad ko dren zdrava..otišli,,zapiso’ him i gotovo.

Da Allah nam se svima smiluje i sačuva nas svakog zla.