KO MOŽE RADITI HIDŽAMU (BITI HADŽAM)

U mnogim knjigama autori pokušavaju da postave pravila oko hidžame pa isto tako navode i uslove koje bi trebao da ispunjava hadžam. U prošlosti nisu ni postojale posebne knjige o hidžami nego se spominjala u okviru medicine Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da se o ovome posebno nije ni govorilo. Što se tiče vremena prije dolaska islama nemamo podataka o tome ko je mogao biti hadžam, kakav je bio njegov položaj u društvu, da li je posjedovao posebna mjesta (ambulanta) i druge pojedinosti vezane za njega.

Međutim, nakon dolaska islama i tokom prošlih četrnaest vijekova hadžami su bili uglavnom robovi, koji nisu imali skoro nikakav položaj u društvu, niti su imali posebna mjesta za hidžamu. Koliko su bili poznati i iskusni u hidžami nije o tome nešto posebno zabilježeno, kao što nije ni zabilježeno da su se postavljali posebni uslovi za njega.

U današnje vrijeme, kako to navode mnogi autori, postavljaju se pravila i uslovi za hadžama ‐ da mora biti ljekar specijalista, hirurg, da se hidžama mora obavljati u bolnicama i ambulantama pod nazorom ljekara itd. Međutim, iskustvo i praksa pokazuju da to ne mora tako da bude.

Danas u S. Arabiji većina hadžama su crnci iz afričkih država, koji hidžamu uglavnom rade u brijačnicama. U posljednje vrijeme hadžami su pokušali da otvore posebne radnje i dobiju dozvole za hidžamu, donekle im je pošlo to za rukom, iako Ministarstvo zdravlja nije bilo baš na usluzi i voljno za to. Ako se kad budete šetali kroz Medinu, Mekku, Džeddu ili Rijad, možete naići na radnje ispred kojih sjede ti Afrikanci i nude vam da radite hidžamu. Iz razgovora s njima možete saznati da rade hidžamu već tridesetak godina. Gledajući u njih i razgovarajući sa njima doći ćete do zaključka da hadžam može biti otprilike svako koje zdrav i pametan, i ko je, kako se kaže, lahke ruke.

Sama operacija hidžamom ne zahtijeva neko posebno znanje ko je bi se postiglo u školi i na fakultetima, kako to neki pokušavaju provući danas do ušiju ljudi. Kada sam rekao da može svako biti hadžam, naravno nisam mislio da taj svako može svakome i raditi hidžamu, jer postoje neke situacije koje zahtijevaju iskustvo. Naprimjer, kada se radi o bolesnicima koji imaju šećer, hemofiliju, bolesnici koje je strah da rade hidžamu i slično; tada treba imati iskustva da bi znalo kako postupiti i kako pripremiti svakog od bolesnika da bi mu se obavila hidžama.

Kada sam rekao da hidžama ne zahtijeva neko posebno znanje, mislio sam na samu operaciju, koja se sastoji od prostog postavljanja čaša na tijelo i blagog siječenja kože sa skalpelom, koje nije u većini slučajeva opasno. Ali opet upozoravam svakoga ko želi da se bavi hidžamom da to bude u početku uz prisustvo nekoga koje to već radio, a isto tako upozoravam svakoga ko želi da se liječi hidžamom da se raspita o dotičnom hadžamu i njegovom iskustvu.