NAJBOLJA TRGOVINA

“Juče bio klošar, danas ‘glumi’ muslimana”, “Do juče hodala u minjaku, a danas nosi hidžab”, “Juče bio pijanica, danas redovno ide u džamiju, sigurno mu plaćaju za to”… uz prelijepi naslov: “Ne osuđujte ih što žele Džennet”. Naša posla!

Mnogi od njih nisu ni upoznali život. Osobito ne život kakav preferiraju oni koji onakve riječi upućuju “novopečenim” muslimanima. Mnogi od njih nisu upoznali ovozemaljsku prvu ljubav, najdraži film, najboljeg pjevača. Većina njih samo su blagi, tihi, mladi momci koji se tek primijete u nekoj grupi muslimana, nenametljivi, skromni. Nema ih u širokom raspredanju mes’ela, mišljenja učenjaka, prozivanja i blaćenja braće, daija, učenjaka. Skoro se i ne primjećuju sve dok jednog dana ne osjetimo da u nekom kutku našeg džemata neko nedostaje: Ko je ono bio? Onaj mali, šta je, gdje je? Da nije bolestan? Da nije u kakvim problemima?

Otišao… Otišao u trgovinu. Kakvu trgovinu?

Mnogi od nas svakodnevno se susreću sa trgovanjem. Prodajemo mobitele, automobile, nekretnine, prodajemo tajne, emanete. Kupujemo, prodajemo – jesmo li dobri i koliko? Hoće li se žena obradovati što sam kupio dobar auto ili će se obradovati što sam prodao onaj krš da možemo dijete opremiti u školu? Jesam li sretan što sam kupio dobar mobitel pa sada mogu “nabaciti” razne islamske programe?

Jesmo li sretni što smo kupili zemlju od pozajmljenih novaca, pa ćemo sad “polahko započeti svoju kuću”, samo da nađemo ko će nam pozajmiti novac? Je li tu trgovinu? Ne! Nije u pitanju takva trgovina. Oni odoše u najbolju trgovinu. U trgovinu za koju je nagradu obećao Onaj koji nas je stvorio. On valjda zna šta je za nas najbolje. Subhanallah!

“Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur’anu – a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.” (Et-Tevba, 111)

Stvorio nas je i daje nam zdrav i dobar život, daje nam opskrbu, daruje nam Uputu, pa nas kroz uputu vodi riječima iz Kur’ana i životom Svojih poslanika… pa nas na kraju za sve to nagrađuje! A naše je samo da Ga slušamo i da ne budemo škrti.

…Da ne štedimo svoje osmijehe i da se velikodušno osmjehujemo drugim vjernicima, da ne štedimo svoje imetke, vrijeme, zdravlje u radu za Njegovu vjeru. I na kraju… Da ne štedimo svoje živote za Njegovu vjeru, jer ono što On nudi kao protuvrijednost zaista je nemjerljivo.

…Da ne štedimo riječi spomena, hvale i zavidnosti za one koji su otišli i već dali za Allaha ono najvrednije što su imali: svoju mladost i svoj život, za naše sestre, za našu braću, za našu djecu, za islam, za Allaha.

Molim Allaha Uzvišenog da od njih primi ono što su u trgovinu donijeli i dadne im sve ono što im je obećao: “I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!” (El-Bekara, 154).