DOKAZI IZ KUR'ANA, SUNNETA I GOVORA UČENJAKA O POSTOJANJU DŽINA I ŠEJTANA

- Dokazi iz Kur'ana:

Uzvišeni Allah je rekao: “Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur'an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: "Pst!" A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju.” (Prijevod značenja sura El-Ahkaf, ajet broj 29)

"O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?" Oni će reći: "Mi to priznajemo na svoju štetu." Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici.” (Prijevod značenja sura El-En’am, ajet broj 130).

“O družine džina i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć!” (Prijevod značenja sura Er-Rahman, ajet broj 33).

“Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: “Mi smo doista Kur'an, koji izaziva divljenje, slušali.” (Prijevod značenja sura El-Džinn, ajet broj 1).

“I bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali.” (Prijevod značenja sura El-Džinn, ajet broj 6).

“Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju, i da vas od sjećanja na Allaha i od namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (Prijevod značenja sura El-Ma’ida, ajet broj 91).

“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.” (Prijevod značenja sura En-Nur, ajet broj 21).

Dokazi iz Kur’ana su mnogobrojni, dovoljno je znati da u Kur’anu postoji citava sura koja govori o Džinima.

Riječ Džin je u jednini spomenuta na dvadeset i dva mjesta u Kur’anu, a ista riječ u množini na sedam mjesta.

Riječ Šejtan u jednini je spomenuta na šezdeset i osam mjesta, a ista riječ u množini na sedamnaest mjesta. Kako vidimo, o Džinima i Šejtanima postoji veliki broj ajeta.

Rekao je Uzvišeni Allah: "I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!" (Prijevod značenja sura Al-Beqara, ajet broj 102).

"Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?" – reče Musa – "a čarobnjaci neće nikada uspjeti!" (Prijevod značenja sura Junus, ajet broj 77).

“I kad oni baciše, Musa uzviknu: “Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije. Allah će Svojom moći istinu učvrstiti, makar će to nevjernicima krivo biti.” (Prijevod značenja sura Junus, ajet broj 81-82).

“I Musa u sebi osjeti zebnju. Ne boj se! - rekosmo Mi - Ti ćeš, doista, pobijediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.” ( Prijevod značenja sura Ta-Ha, ajet broj 67 - 69).

"I Mi naredismo Musau: “Baci štap svoj! - I on odjednom proguta sve čime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili. I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi, a čarobnjaci se licem na tle baciše. Mi vjerujemo u Gospodara svjetova - povikaše - Gospodara Musaova i Harunova.” (Prijevod značenja sura El-E’araf, ajet broj 117 - 122).

“Reci: “Utičem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla onih koji u uzlove pušu, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.” (Prijevod značenja sura El-Felek, ajet broj 1 - 5).

“Reci: “Tražim zaštitu kod Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana, napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od džina i od ljudi.” (Prijevod značenja sura En-Nas, ajet broj 1 - 6).

Kurtubi, rahmetullahi alejhi, je rekao da riječi “od zla onih koji u uzlove pušu” aludiraju na vračare koje su puhale u uzlove od konaca dok su zapisivale.

Hafiz Ibnu Kesir, rahmetullahi alejhi, rekao je da ove riječi označavaju Sihirbaze (vračare).
Ibnu Džerir Et-Taberi, rahmetullahi alejhi, je rekao za prethodne riječi: “To jest od zla vračara koji pušu u uzlove od konaca kad zapisuju.”

- Dokazi iz Sunneta:

Od Ibnu Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Jedne noći smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Izgubili smo ga i tražili po dolinama i gudurama. Pomislili smo da je nestao ili da je ubijen. Prenoćili smo tu. To nam je bila najgora noć koju može neko doživjeti. Kada smo osvanuli, ugledali smo kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazi iza pećine. Rekli smo: “Božiji Poslaniče, izgubili smo te i tražili, ali te nismo našli. Proveli smo najgoru noć koju može čovjek proživjeti.” Rekao je: “Došao mi je džin i pozvao da idem s njim. Otišao sam i učio im Kur'an.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poveo sa sobom i pokazao nam tragove džina i tragove njihove vatre. Kaže da su ga pitali o njihovoj hrani, pa im je rekao:“Hranite se svakom kosti nad kojom je spomenuto Allahovo ime i balegom od životinja.” Zatim nam je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nemojte se njima potirati (čistiti od nužde), jer je to hrana vase braće.” (Hadis prenosi imam Muslim: 4/170).

Od Ibnu Se’ida El-Hudrijja, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je rekao: “Primjećujem da voliš stoku i pustinju, pa kad budeš sa svojom stokom u pustinji, i proučiš Ezan, poviši svoj glas, jer ko god da čuje glas mujezina, bio to Džin, ili čovjek, ili bilo šta drugo, posvjedočit će mu na Sudnjem danu.” (Hadis prenose imami Buhari: 6/343, Malik: 1/68 i En-Nesai: 2/12).

Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio se sa grupom ashaba na pijacu Ukaz, a između šejtana i obavijesti sa neba je postavljena prepreka i bili su pogođeni svjetlicama. Vratili su se svome narodu. “Šta vam je?” - upitali su ih. Oni odgovoriše: “Između nas i obavijesti sa neba postavljena je prepreka, a nas pogodiše svjetlicama.” Rekli su im njihovi: “Desilo se nešto što vas je omelo, zato pređite zemlju od istoka do zapada kako biste saznali šta je to zbog čega ste spriječeni da prisluškujete (ono što će se desiti u budućnosti). Uputili su se neki od njih prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i onima koji su sa njim krenuli na pijacu Ukaz. On je u tom momentu klanjao sabah-namaz sa ashabima. Nakon što su čuli Kur'an, pažljivo su ga saslušali, i rekli: “Ovo se ispriječilo između nas i obavijesti sa neba.” Vratili su se svom narodu i rekli: “O naš narode, mi smo slušali Kur'an čudesni, koji vodi ispravnom Putu, pa smo povjerovali u njega i više nećemo nikoga Gospodaru našem ravnim smatrati.” Tada je Allah, dželle šanuhu, objavio ove riječi: “Reci, meni je objavljeno da je nakoliko džina prisluškivalo i reklo: “Mi smo doista, Kur'an, koji izaziva divljenje slušali.” (El-Džinn, 1). Ono što je objavljeno Poslaniku bile su riječi džina. (Ovaj hadis prenose imami Buhari: 2/253 i Muslim: 4/168).

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, Džini od vatre, a Adem je stvoren od onoga kako vam je već opisano.”

Od Safijje bintu Hujejj, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista šejtan kola čovjekovim tijelom kao što kola krv.” (Hadis prenose imami Buhari: 4/282 i Muslim: 14/155).

Od Abdullaha Ibn Omera, radijallahu anhu, prenosi se: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom, a kada pije neka pije desnom rukom, jer šejtan i jede i pije svojom ljevicom.” (Hadis bilježi imam Muslim 13/191).

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne postoji ni jedno novorođenče a da ga šejtan prilikom rađanja ne dodirne. Svako od njih zaplače od dodira šejtana. Jedino sina Merjemina (Isaa a.s.) i njegovu majku nije dotakao.” (Hadis prenose imami Buhari: 8/218 i Muslim: 15/121).

Od Abdullaha Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spomenut je čovjek koji je prespavao cijelu noć, pa 10
je on rekao: “U uho tog čovjeka se pomokrio Šejtan.” (Hadis bilježi imam Buhari: 3/28 i Muslim: 6/64).

Od Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dobar san je od Allaha, a ružan san je od šejtana, pa ko vidi u snu nesto ružno, neka tri puta puhne na svoju lijevu stranu i neka zatraži zaštitu kod Allaha, i taj san mu neće naštetiti.” (Hadis bilježe imami Buhari: 12/283 i Muslim: 15/16).

Od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas zijeva, neka stavi ruku na usta jer šejtan može ući u njega prilikom zijevanja.” (Hadis bilježe imami Muslim: 18/122 i Ed-Darimi: 1/321).

O ovoj temi postoje i drugi mnogobrojni hadisi, ali je onome ko traži istinu sasvim dovolno ono što smo naveli. I ovo jasno ukazuje na postojanje Šejtana i Džina.

Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: “Jedan jevrej iz plemena Zurejk je opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zvao se Lubejd Ibnul-E’asam. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se činilo da obavlja neke poslove, a on ih u stvari nije obavljao. Jednog dana ili jedne noći je bio kod mene, kada je mnogo Allahu dove upućivao, a zatim je rekao: “Aiša, jesi li primijetila da mi je Allah dao odgovor na ono što sam Ga pitao?
Došla su mi dva čovjeka, jedan je sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, pa je jedan drugog upitao: “Od čega boluje ovaj čovjek?” Odgovori drugi: “On je opsihren.” “A ko je to uradio?” Reče: “Lubejd Ibnul-E’asam.” “Na čemu mu je napravio sihr?” Kaže: “Na česlju i dlakama koje je stavio u koru od palme”. “A gdje je to? - upita ovaj. “U bunaru Zervan”. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao jednog ashaba da ga izvadi. Zatim je rekao: “Aiša, voda tog bunara izgleda poput boje potopljene kne, a plodovi palmi oko bunara su kao šejtanske glave. ”Ja ga upitah: “Allahov Poslaniče, zašto mu ne uzvratiš?” On odgovori: “Allah me je izliječio, a ja mrzim da činim ljudima zlo.” Zatim je naredio da se sihr uništi.” (Hadis bilježe imami Buhari: 10/222 i Muslim u poglavlju “Elem”).

ZNAČENJE HADISA

Jevreji su se dogovorili sa Lubejd Ibnul-E’asamom, (on je bio najpoznatiji jevrejski sihirbaz, neka je Allahovo prokletstvo na njih), da napravi sihr Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a za uslugu su mi dali tri dinara.

I zaista, taj je pokvarenjak to i uradio na nekoliko Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dlaka. Donijela mu ih je robinja koja je dolazila u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, kuću. Napravivši na njih sihr stavio ih je u bunar Zervan.

Iz svih predaja ovog hadisa da se zaključiti da je ovaj sihr bio od vrste “spolne nemoći (impotencija)”, jer se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, činilo da se može sastajati sa svojom ženom, a kad bi joj se približio bio bi spriječen. Ovaj sihr nije naštetio ni njegovom razumu, ni ponašanju, ni razmišljanju, nego je bio uskraćen samo u ovome što smo spomenuli.

Učenjaci su se razišli oko toga koliko dugo je bio opsihren. Jedni tvrde da se radilo o četrdeset dana, dok drugi kažu da je manje ili više. Allah najbolje zna.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dugo molio Allaha, dželle šanuhu. Allah je udovoljio njegovoj dovi i poslao mu dva meleka. Jedan od njih je sjeo kod glave a drugi kod nogu te je jedan od njih rekao: “Šta je s ovim čovjekom?” Drugi je odgovorio: “On je opsihran.” “A ko ga je opsihrao?” “Lubejd Ibnul-E’asam, jevrej.”
Zatim je objasnio da je njegov sihr napravljen na dlakama Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, kose.

Jevrej ih je stavio u koru palme, da bi imao što veći uticaj, a potom ga stavio pod kamen u bunar Zervan. Pošto su meleci tačno utvrdili stanje Božijeg Poslanika i ukazali na mjesto sihra, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se sihr izvadi i zakopa, a u nekim predajama stoji da ga je i spalio.

Kada proučimo sve predaje, shvatit ćemo da su jevreji napravili veoma jak sihr s ciljem da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Poznato je da se nekim sihrima moze ubiti. Ali ga je Uzvišeni Allah spasio te se preobrazio u slabiji vid sihra, a on se zove “rabt” (nemogućnost prilaska ženi - impotencija).

SUMNJA I ODGOVOR NA NJU

El-Ma’ziri je rekao: “Ovaj hadis negiraju novatori u vjeri, smatrajući da on šteti ugledu poslanstva i izaziva sumnju u njegovu vjerodostojnost. Stoga smatraju da potvrda autentičnosti ovog hadisa šteti autentičnosti šeriata, i kažu: “Možda mu se učinilo da mu je došao Džibril, alejhisselam, a on mu nije došao, i možda mu se učinilo da mu se objavljuje a ne objavljuje mu se.”

El-Ma’ziri kaže: “Ovo što oni kažu je neispravno, zato što dokaz poslanstva koji je mu’džiza upućuje na istinitost onoga što mu se objavljuje od Allaha, dželle šanuhu, i na njegovu bezgriješnost. Dozvolit nešto što je u suprotnosti sa šerijatskim dokazom je besmisleno.” Ovo se prenosi u djelu “Zadul-muslim” 4/221.

Ebul-Džukeni El-Jusufi, Allah mu se smilovao, je rekao: “Bolest koja je zadesila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao posljedica sihra nimalo nije naštetila ugledu poslanstva. Sve bolesti poznate na dunjaluku spopadale su i poslanike, što je povećavalo njihovu nagradu na Ahiretu, neka je selam i spas na sve njih. Zbog toga, kada mu se pričinjavalo, zbog sihra, da radi neke stvari, a on ih nije činio (a zatim mu je sve to nestalo time što mu je Allah, dželle šanuhu, ukazao na mjesto gdje se nalazi sihr i on ga je izvadio i zakopao), to nimalo nije naštetilo njegovom poslanstvu. To je bolest kao i ostale bolesti.

Bolest nije imala nikakvu dominaciju nad njegovim razumom. Sihr se odrazio samo na pojedine organe kao sto su oči, tako da mu se činilo da prilazi svojim ženama, a on to nije činio. U fazi bolesti navedene stvari ne mogu naštetiti poslanstvu.

On dalje kaže: “Čudim se onima što smatraju da ono što se desilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posljedicom sihra, šteti njegovu poslanstvu i pored toga što se u Kur'anu jasno spominje slučaj Musa'a, alejhisselam, sa sihirbazima i faraonom, kad se i Musa'u učinilo da njihovi štapovi pužu. Allah ga je učvrstio, kao što se u Kur'anu to spominje: “Ne boj se, rekosmo Mi, - ti ćes doista pobjediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni sačinili, jer je ono što su oni sačinili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti. I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: “Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara." (Prijevod značenja sura Ta-Ha, ajet broj 68 - 70).

Ni jedan učenjak, niti pametan čovjek nije rekao da ono što se pričinilo Musa'u, alejhisselam (kretanje konopaca), šteti njegovom poslanstvu. Naprotiv, rekli su da takve stvari koje se dešavaju poslanicima, alejhisselam, povećavaju snagu imana.

Uzvišeni Allah ih pomaže protiv njihovih neprijatelja i daje im nadnaravne pojave u vidu vidljivih mu’džiza, a ponižava sihirbaze i kafire, i čini da sretan kraj bude za bogobojazne. Ovako je to pojašnjeno u brojnim ajetima.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klonite se sedam najvećih grijeha.” Upitali su: “A koji su to grijesi?” Rekao je: “Pripisivanje Allahu druga, vradžbina (sihr), ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija osim u slučaju zadovoljavanja pravde, uzimanje kamate, uzimanje imetka siročeta, bježanje s bojnog polja, klevetanje čestitih i bezazlenih vjernica.” (Hadis bilježe imami Buhari: 5/393 i Muslim: 2/83). Ovim hadisom se dokazuje postojanje sihra.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam naređuje da ga se klonimo, i pojašnjava nam da je to težak grijeh koji vodi u propast. Sve to govori da sihr uistinu postoji, i da nije izmišljotina.

Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko nauči proricati u zvijezde, naučio je dio sihra. Povećanjem znanja o proricanju u zvijezde, povećava se znanje o sihru.” (Hadis prenosi Ebu Davud i Ibnu Madže, a El-Albani ga je uvrstio među vjerodostojne hadise pod brojem 793).

Ovaj hadis nam dokazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na jedan od načina učenja sihra, ali s ciljem upozorenja kako bi ga se muslimani čuvali. Tu je, upravo, i dokaz da je sihr činjenično znanje, koje se uči.

Na to upućuju i ove Allahove, dželle šanuhu, rijeci: “...pa su učili od njih kako će razdvojiti muža od žene.” Jasno je da je sihr nauka kao i sve druge nauke, ima svoje temelje na kojima počiva, a izloženi prethodni ajet i hadis osuđuju sihr.

Od Imran Ibn Husajna, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od nas onaj koji predskazuje i kome se predskazuje, onaj koji proriče i kome se proriče, onaj koji pravi sihr i ko traži da se nekome napravi sihr, a ko dode vračaru pa povjeruje njegovim riječima, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.” (Prenosi Hejsemi u “Medžme’uz-zevaid” 5/20, a El-Albani ga je naveo u “El-halal, vel-haram” pod brojem 289, i kaže da je hasen li-gajrihi).

Dokaz u ovom hadisu o postojanju sihra je u tome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio sihr i odlazak sihirbazu, a on ne zabranjuje ništa što ne postoji i što nije vidljivo i stvarno.

Od Ebu Musaa El-Eš’arija, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće ući u džennet onaj koji je privržen alkoholu, niti onaj koji vjeruje da sihr djeluje sam po sebi (bez Allahove, dželle šanuhu, odredbe i volje), i onaj koji kida rodbinske veze.” (Prenosi ga Ibnu Hibban, a El-Albani kaže da je hasen zbog toga što ima drugi sličan hadis koji ga potkrepljuje).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio vjerovanje da sihr djeluje sam od sebe.
Dužnost je vjerniku da vjeruje da sihr ili slične pojave ne mogu djelovati bez Allahove, dželle šanuhu, volje.

Kur'an kaže: “Ali nisu mogli time nikome, bez Allahove volje nauditi.” (El-Bekara, 102)

Ibnu Mes’ud, radijallahu anhu, kaže: “Ko otiđe vračaru ili sihirbazu ili proroku, pa povjeruje u ono što kaže, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem." (Prenosi ga Ebu Ja’la i Bezzar sa dobrim senedom, a hafiz El-Munziri ga prenosi u “Tergibu” 4/36).